1 Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.
2 I reèe mi Jahve:
3 'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'
4 I narodu naloži ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite;
5 s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo.
6 Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piæe kupujte od njih za novac.'
7 Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.
8 Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji.
9 Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameæi boja, jer ništa od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'
10 Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci.
11 Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima.
12 Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao.
13 'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo potok Zered.
14 Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo.
15 I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo.
16 I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu,
17 reèe mi Jahve:
18 'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar.
19 A onda æeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameæi boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.'
20 I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima.
21 Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo,
22 kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima.
23 I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto.
24 'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj!
25 Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god èuju glas o tebi.'
26 Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim rijeèima:
27 'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo.
28 Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice proðem,
29 da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.'
30 Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas.
31 Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.'
32 Kod Jahasa presrete nas Sihon.
33 Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.
34 Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeæi,
35 izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili.
36 Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao.
37 Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.
Versículos relacionados com Ponovljeni zakon, 2:
Ponovljeni zakon 2 pripovijeda putovanje Izraelaca kroz pustinju i njegov susret s drugim narodima, uključujući Edomite i Moabites. Poglavlje ističe važnost poštivanja zemlje i naroda koje pronalaze na putu do obećane zemlje. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Ponovnom zanomom 2:
Ponovljeni zakon 2:4- "U ratu, borite se protiv njega." Ovaj je stih Božja pouka Izraelcima da se bore protiv naroda Seom, kralja Amorita. Pokazuje da, iako su Izraelci bili na putu do obećane zemlje, za to će se ipak morati boriti.
Ponovljeni zakon 2:19 - "A nisi se sadržavao s njima, niti s Moabom; niste se borili protiv njih, bilo je ni bitke." Mojsije podsjeća Izraelce da se ne bi trebali boriti protiv Moabita, jer im je Bog dao tu zemlju kao nasljedstvo. To ističe važnost poštovanja zemlje i ljudi koji nisu neprijatelji.
Ponovljeni zakon 2:25 - "Od danas ću početi stavljati teror i strah od vas nad narodima pod cijelim nebom, koji čuju vašu slavu i trese se pred vama." Bog je Izraelcima obećao da će staviti strah u srca naroda koje su pronašli na putu do obećane zemlje. To pokazuje da pobjeda Izraelaca nije ovisila samo o njihovim vojnim vještinama, već o božanskoj intervenciji.
Ponovljeni zakon 2:30 - "I Seom, kralj Hesboma, nisu htjeli da prođemo njegovu zemlju; jer je Gospodin, Bog je učvrstio svoj duh i učinio svoje srce tvrdoglavim, da se ubacuje u svoju ruku, kao što danas vidi. " Ovaj stih naglašava uvjerenje da je Bog kontrolirao sudbinu Izraelaca i da su njegovi neprijatelji u njegovim rukama isporučeni božanskom voljom.
Ponovljeni zakon 2:37 - "Samo sa zemljom djece Amona niste stigli, ni u cijeli Ribeira Jaboque, niti u gradove na planini, niti gdje je Gospodin naš Bog zabranjen." Ovaj stih nalikuje Izraelcima da se ne bi trebali boriti protiv djece Amona, jer im Bog nije dao ovu zemlju. To ističe važnost poštivanja granica koje je Bog definirao i ne traže više nego što su im obećani.
Poglavlja: