1. Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.

2. Zar doista krojite pravdu, vi moæni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?

3. Ne, veæ bezakonje smišljeno èinite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.

4. Na krivu su putu bezbošci od krila majèina, na krivu su putu lašci od utrobe.

5. U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši zaèepljuje

6. da glas èarobnjakov ne èuje ni glas bajaèa vješta bajanju.

7. O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, èeljusti laviæima!

8. K'o vode što hitro otjeèu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.

9. Nek' budu k'o puž koji se pužuæ' rastoèi, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.

10. Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

11. Radostan æe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge æe prati u krvi zlotvora.

12. I reæi æe ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"





“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina