pronađen 383 Rezultati za: mjesto
Stoga, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. (Jeremija 19, 6)
I sve kuæe jeruzalemske i kuæe kraljeva judejskih bit æe oneèišæene kao mjesto Tofet: sve kuæe kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuðim bogovima.'" (Jeremija 19, 13)
Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otiæi iz ovoga mjesta: "Nikad se više neæe vratiti, (Jeremija 22, 11)
'U Babilon æe ih odnijeti i ondje æe ostati sve do dana kad ja odem po njih - rijeè je Jahvina. I ja æu sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'" (Jeremija 27, 22)
Do dvije godine vratit æu na ovo mjesto sve posuðe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. (Jeremija 28, 3)
A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, takoðer æu vratiti na ovo mjesto - rijeè je Jahvina - jer æu skršiti jaram kralja babilonskoga.'" (Jeremija 28, 4)
"Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skršio drveni jaram, ali æu ja mjesto njega naèiniti željezni.' (Jeremija 28, 13)
Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja æu vas pohoditi te vam ispuniti dobro obeæanje da æu vas vratiti na ovo mjesto. (Jeremija 29, 10)
I pustit æu da me naðete - rijeè je Jahvina. Izmijenit æu udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rijeè je Jahvina. I vratit æu vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. (Jeremija 29, 14)
"Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. (Jeremija 32, 37)
Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neæe živjeti od koljena do koljena. (Jeremija 50, 39)
I reci: 'Jahve, ti sam reèe da æeš zatrti ovo mjesto te u njemu nièega više neæe biti, ni èovjeka ni živinèeta, nego æe postati vjeèna pustinja.' (Jeremija 51, 62)