pronađen 277 Rezultati za: sveæenik

  • Onda neka sveæenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u èast Jahvi. (Levitski zakonik 3, 11)

  • Onda neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. (Levitski zakonik 3, 16)

  • Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogriješi i navuèe tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu. (Levitski zakonik 4, 3)

  • Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka. (Levitski zakonik 4, 5)

  • Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom. (Levitski zakonik 4, 6)

  • Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. (Levitski zakonik 4, 7)

  • onako kako se uzima dio iz vola žrtve prièesnice. Neka ih zatim sveæenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice. (Levitski zakonik 4, 10)

  • Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u Šator sastanka; (Levitski zakonik 4, 16)

  • neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. (Levitski zakonik 4, 17)

  • I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka uèini i s tim. I pošto sveæenik nad èlanovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit æe im oprošteno. (Levitski zakonik 4, 20)

  • Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. (Levitski zakonik 4, 25)

  • Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa æe mu biti oprošteno." (Levitski zakonik 4, 26)


“Tente percorrer com toda a simplicidade o caminho de Nosso Senhor e não se aflija inutilmente.” São Padre Pio de Pietrelcina