1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.
2 Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagraðen do toga vremena dom imenu Jahvinu.
3 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama.
4 Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveæa uzvišica. Salomon prinese tisuæu paljenica na tom žrtveniku.
5 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noæu u snu. Bog reèe: "Traži što da ti dadem."
6 Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i saèuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju.
7 Sada, o Jahve, Bože moj, ti si uèinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati.
8 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati.
9 Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!"
10 Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio.
11 Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuðivanju pravice,
12 evo æu uèiniti po rijeèima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti æe ga imati itko poslije tebe,
13 ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meðu kraljevima.
14 I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je èinio tvoj otac David, umnožit æu tvoje dane."
15 Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovèeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve prièesnice i priredi gozbu svim slugama svojim.
16 Tada doðoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj.
17 I reèe jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kuæi živimo i ja sam rodila kraj nje u kuæi.
18 A treæega dana poslije moga poroðaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuæi.
19 Jedne noæi umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega.
20 I ustade ona usred noæi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene.
21 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!"
22 Tada reèe druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem.
23 A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.'
24 Donesite mi maè!" naredi kralj. I donesoše maè pred kralja,
25 a on reèe: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj."
26 Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!"
27 Onda progovori kralj i reèe: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka."
28 Sav je Izrael èuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.
Versículos relacionados com Prva knjiga o kraljevima, 3:
1 Kraljevi 3 izvještava Salomonovu mudrost i njegov izbor da zamoli Boga za mudrost, a ne bogatstvo ili slavu. Bog je zadovoljan Salomonovim izborom i daje mu izuzetnu mudrost, što je pokazano u suđenju u kojem su sudjelovale dvije žene koje se bore za djetetovo majčinstvo. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 1 kraljevima 3:
Izreke 2:6: "Jer Gospodin daje mudrost, a znanje dolazi iz njegovih usta i razumijevanja." Ovaj stih ističe da mudrost dolazi od Boga, što je upravo ono što Salomon pita u 1 kraljevima 3.
Izreke 3:13: "Blagoslovljeni čovjek koji pronalazi mudrost i čovjek koji stječe znanje." Ovaj stih pokazuje važnost mudrosti koju Salomon traži u 1 kraljevima 3.
Propovjednik 1:16-18: "Rekao sam svojim srcem rekavši: Bogat sam i postao sam puno više od svih koji su prije mene išli u Jeruzalem; a ustrajem i sa mnom svoje srce u poznavanju mudrosti sa mnom i o od znanje. I primijenio sam svoje srce da znam mudrost i da poznajem odstupanje i sučelje; i saznao sam da je to i ujedno bila i ugašena duha. Jer u puno mudrosti ima dugo vremena; i što se povećava u znanju, povećava se u boli. " Ovi stihovi pokazuju da, iako je mudrost vrijedna, to također može donijeti zabrinutosti i izazove, kao što je slučaj Salomona u 1 kraljevima 3.
Izreke 4:7: "Mudrost je glavna stvar; jer mudrost, koristi sve što imate u stjecanju razumijevanja." Ovaj stih naglašava važnost mudrosti koju Salomon traži 1 Kraljevi 3.
Izreke 16:16: "To je bolje stjecati mudrost nego zlato! I to je izvrsniji, stjecanje razboritosti od srebra!" Ovaj stih ističe da je mudrost vrijednija od materijalnog bogatstva, lekcije koju Salomon uči u 1 kraljevima 3.
Fejezetek: