1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sveæeniku i židovskom voði Šimunu i svemu narodu
2 pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveæenika i voðu Šimuna i židovski narod.
3 Buduæi da su se pokvarenjaci doèepali kraljevstva naših otaca, odluèio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne èete i opremio ratno brodovlje
4 da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva.
5 Potvrðujem ti sva osloboðenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.
6 Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji æe zakonito optjecati tvojom zemljom.
7 Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvrðave koje si podigao i koje zapremaš.
8 Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što æeš ubuduæe dugovati kralju odsele pa dovijeka.
9 Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut æemo tebe, tvoj narod i Hram takvim èastima da æe vam slava zablistati po svoj zemlji."
10 Godine sto sedamdeset i èetvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve èete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona.
11 Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru,
12 jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga èete ostavile.
13 Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuæa pješaka i osam tisuæa konjanika.
14 Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.
15 Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja:
16 "Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.
17 Veliki sveæenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo.
18 Donijeli su zlatan štit od tisuæu mina.
19 Odluèili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne èine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.
20 Odluèili smo da od njih primimo štit.
21 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom sveæeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!"
22 Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku
23 i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.
24 Prijepis tih pisama poslali su velikom sveæeniku Šimunu.
25 Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgraðu, pa je neprestano upuæivao nove odrede protiv grada i izraðivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.
26 Šimun mu je poslao dvije tisuæe odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.
27 On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.
28 Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i reèe mu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvrðu, gradove moga kraljevstva.
29 Njihova ste podruèja opustošili, poèinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.
30 Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica.
31 Ako pak neæete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih poèinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga neæete, poæi æemo protiv vas u rat."
32 Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuðem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopæio mu je kraljevu poruku.
33 Šimun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuðu zemlju niti smo zavladali tuðim dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.
34 Mi smo pak, koristeæi se povoljnim prilikama, ponovo osvojili baštinu svojih predaka.
35 Što se tièe Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo muèili narod i pustošili nam zemlju, za njih æemo dati stotinu talenata."
36 Poslanik mu na to nije odgovorio ni rijeèi. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i velièanstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.
37 Trifon se ukrcao u laðu i pobjegao u Ortosiju.
38 Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pješaèke i konjanièke èete.
39 Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naložio mu da izgradi Kedron, uèvrsti mu vrata i zavojšti na narod. Kralj je pošao u potjeru za Trifonom.
40 Kendebej je došao u Jamniju i poèeo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.
41 Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pješake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bješe zapovjedio kralj.
Versículos relacionados com Prva knjiga o Makabejcima, 15:
1 MacCabees 15 pripovijeda savez između Eupatorskog Antioha i generala Lysiasa, koji se protive Judi Macabeu i njegovoj vojsci. Juda traži podršku rimskog Senata i šalje pismo moćnom rimskom guverneru Luciusu tražeći pomoć protiv njegovih neprijatelja. Slijedi pet stihova povezanih s temama poglavlja:
Djela apostola 23:24: "Pripremite konje, tako da ga, stavljajući Paulose na njih, dovedite ga spasili Felixu, guverneru." Poput Juda Macabeua, apostol Pavao je također uključio u politička pitanja i tražio pomoć rimskog guvernera u opasnim situacijama.
Ecclesiastic 3:26: "Sramota je za mog sina nevolje ljestvice; više je siromaštva bolje s integritetom nego bogatstvom s bezakonom." Integritet je vrlina cijenjena i u crkvenoj knjizi i u povijesti Juda Macabeua, koji se odbija podvrgnuti moćnoj i održava svoju borbu za prava svog naroda.
2. Korinćanima 8:21: "Jer se brinemo zbog onoga što je iskreno, ne samo pred Gospodinom, već i pred ljudima." Zabrinutost zbog iskrenosti još je jedna vrijednost koja se pojavljuje u povijesti Juda Macabeua, koja se bori protiv korupcije i ugnjetavanja u ime pravde.
Rimljanima 13:1: "Svaki je čovjek podložan superiornim vlastima; jer ne postoji autoritet koji ne potječe od Boga; i vlasti koje postoje, Bog je naredio." Odnos religioznih i političara također je tema prisutna u povijesti Juda Macabeua, koji traži strateške saveze kako bi zaštitio svoj narod.
1 Timoteju 2:2: "Za kraljeve i sve koji su autoritet, da u svim sažaljenjima i iskrenošću imamo miran i tihi život." Molitva za vođe i vlasti također je praksa ohrabrena u Svetom pismu kao način traženja mira i prosperiteta društva.
Fejezetek: