1 Kad je David sa svojim ljudima treæi dan stigao u Siklag, a to Amaleèani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaèkali su Siklag i ognjem ga spalili.
2 Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem.
3 Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u ropstvo.
4 Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plaè.
5 I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela.
6 David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi poèeli govoriti da æe ga kamenovati, buduæi da su svi bili ogorèeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kæeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.
7 David reèe sveæeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo opleæak!" I Ebjatar donese Davidu opleæak.
8 Tada David upita Jahvu za savjet govoreæi: "Hoæu li u potjeru za onim razbojnicima i hoæu li ih stiæi?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer æeš ih zacijelo stiæi i zarobljenike æeš izbaviti."
9 I poðe David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i doðoše do potoka Besora.
10 Odavde David sa èetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prijeæi preko potoka Besora.
11 U polju naiðoše na nekog Egipæanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije.
12 Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grožða. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noæi ne bijaše ništa jeo i ništa pio.
13 Tada ga David upita: "Èiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipæanin, sluga jednog Amaleèanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana.
14 Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem."
15 David ga upita: "Hoæeš li me odvesti k toj razbojnièkoj družbi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neæeš pogubiti i da me neæeš predati u ruke mome gospodaru, pa æu te odvesti k njima!"
16 On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.
17 I David ih poèe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujuæi na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim èetiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše.
18 Tako je David izbavio sve što su bili oteli Amaleèani; i obje svoje žene izbavi David.
19 I ništa im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveæih, od plijena sve do sinova i kæeri, sve što im bijaše oteto: sve je vratio David.
20 Tada uzeše sve ovce i goveda, dotjeraše ih pred njega vièuæi: "Ovo je plijen Davidov!"
21 Kad je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu iæi za Davidom i koje on bijaše ostavio kod potoka Besora, iziðoše oni u susret Davidu i èeti njegovoj: približivši se Davidu i èeti, pozdraviše ih.
22 Tada progovoriše svi zlobnici i ništarije izmeðu ljudi koji su išli s Davidom i rekoše: "Buduæi da nisu išli s nama, ne dajmo im ništa od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!"
23 Ali David reèe: "Ne èinite tako, braæo moja, poslije onoga što nam je dao Jahve: on nas je èuvao i predao nam u ruke razbojnièku družbu koja bijaše izišla protiv nas.
24 Ta tko æe vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi."
25 Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uèini uredbom i zakonom u Izraelu sve do današnjeg dana.
26 Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!"
27 Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;
28 onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi;
29 onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima;
30 onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru;
31 onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.
Versículos relacionados com Prva knjiga o Samuelu, 30:
1 Samuel 30 pripovijeda epizodu u kojoj se David i njegovi muškarci vraćaju u Ziclague i otkrivaju da je grad bio opljačkan, a njihove žene i djeca Amalequitas su uzeli kao zarobljene. David vodi svoje ljude u potrazi za Amalekitama i, uz Božju pomoć, pobjeđuje ih i spašava njihove obitelji. Stihovi odabrani u nastavku bave se temama kao što su gubitak i oporavak robe i obitelji, važnost povjerenja u Boga u teškim vremenima i velikodušnoj i društvenoj odgovornosti.
Postanak 14:16: "Vratio je svu robu, a također je vratio brata i robu, i žene i narod." Ovaj stih izvještava o spašavanju Lota i njegove robe nakon što su ga uhvatili kraljevi koji su upozorili u regiji. Baš kao što je David spasio svoju obitelj i robu, Abram je također spasio Lot i svoju robu. Oboje su vjerovali Bogu i bili su uspješni u svojoj misiji.
Psalam 34:18: "Blizu Gospodara onih koji imaju slomljeno srce i spašavaju one potlačenog duha." Ovaj stih govori o Božjoj blizini onima koji prolaze kroz teška vremena. Kad su David i njegovi ljudi stigli u Ziclague i otkrili da su njihove obitelji zarobljene, bile su opustošene i slomljena su im srca. Ovaj stih naglašava važnost povjerenja u Boga u vrijeme nevolja.
Izreke 3:27: "Ne odbijajte uslugu onima kojima je to potrebno, budući da ste u vašim rukama mogućnost da ga ostvarite." Ovaj stih govori o važnosti velikodušnog i pomaganja onima kojima je to potrebno. Kad su David i njegovi muškarci spasili svoje obitelji, pronašli su i Egipćana što je Amalequites napušten. Nahranili su ga i pobrinuli se za njega prije nego što su ga ispitivali i pronašli lokaciju Amalequitasa. Ovaj stih naglašava važnost velikodušnosti i društvene odgovornosti.
2 Korinćanima 1:3-4: "Blago bolu i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac milosti i Boga svih utjeha, koji nas tješi u svim našim nevoljama, tako da možemo utješiti i one koji su u tome Svaka tjeskoba, s utjehom s kojom mi sami utješimo Bog. " Ovaj izvadak govori o utješi koju nam Bog nudi u vrijeme nevolja i kako ga možemo upotrijebiti za utjehu onih koji također imaju poteškoće. Kad su David i njegovi ljudi pronašli Egipćana napustile Amalequites, nahranili su ga i pobrinuli se za njega prije nego što su ga ispitivali i otkrili mjesto Amalequitasa. Ovaj stih naglašava važnost da nas Boga utješi kako bismo mogli utješiti druge.
Matej 6:19-21: "Ne nakupljate se za blago na zemlji, gdje trag i hrđa trče i gdje lopovi kradu i kradu; ali okupljaju vam blago na nebu, gdje ni trag ni hrđa korumpiran, i Tamo gdje lopovi ne kopaju ili kradu; tamo gdje je vaše blago, bit će i vaše srce. " Ovi stihovi bave se važnosti vrednovanja i ulaganja u vječne stvari, a ne zemaljsko blago, koje su pokvarljive i mogu se izgubiti. Tekst nas podsjeća da mjesto na kojem polažemo svoje bogatstvo otkriva pravi položaj naših srca.
Fejezetek: