1 Sami doista znate, braæo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.
2 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrðeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanðelje Božje.
3 Uistinu, naše poticanje ne proistjeèe iz zablude, ni neèistoæe, ni prijevare,
4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanðelje, tako ga i navješæujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuðuje srca naša.
5 Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom rijeèju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.
6 Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -
7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo meðu vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.
8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanðelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.
9 Sjeæate se doista, braæo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanðelje Božje i radili noæu i danju da ne bismo opteretili koga od vas.
10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.
11 Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,
12 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.
13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste rijeè poruke Božje, primili ne rijeè ljudsku, nego kakva uistinu jest, rijeè Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.
14 Doista, vi ste, braæo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,
15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugaðaju i svim se ljudima protive
16 kad nam prijeèe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sruèio se na njih konaèni gnjev.
17 A mi, braæo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj èežnji, požurismo ugledati vaše lice.
18 Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je sprijeèio Sotona.
19 Ta tko li æe biti naša nada, radost ili vijenac dièni - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?
20 Vi ste doista slava naša i radost!
Versículos relacionados com Prva poslanica Solunjanima, 2:
Poglavlje 2 1. Solunjana predstavlja Pavlovu službu u Solunu i njegov odnos s mjesnom crkvom. On ističe Pavlu iskrenost, integritet i samo -dnamu u svojoj službi, kao i svoju strast prema evangelizaciji. Pavao podsjeća Solunjane da poruka koju je propovijedao nije bila pogreška, nečistoća ili pohlepa, već poruka koju je prihvatila kao Riječ Božju. Slijedite pet stihova koji se odnose na teme koje se obraćaju u 1 Solunjanima 2:
2. Korinćanima 2:17: "Za razliku od mnogih, nismo poput onih koji plasiraju riječ Božju. Naprotiv, iskreno govorimo pred Bogom, kao što su ga ljudi poslali u Kristu." Ovaj stih naglašava važnost iskrenosti i integriteta u Ministarstvu riječi, teme koje su također naglašene u 1 Solunjanima 2.
Filipljanima 1:15-18: "Neki propovijedaju Krista za zavist i rivalstvo, ali drugi čine tako dobru volju. Potonji to čine zbog ljubavi, znajući da sam ovdje smješten na obranu evanđelja. Oni propovijedaju Krista sebične ambicije, bez sebične ambicije, bez sebične ambicije, bez sebične ambicije, bez sebe Iskrenost, misleći da će me staviti u zatvor tijekom mojih lanca. Ali što je važno? Važno je da se na bilo koji način, bilo iz lažnih ili istinskih razloga, Krist propovijeda. I tako sam sretan. " Ovaj stih naglašava važnost propovijedanja evanđelja iskrenošću i ljubavlju, za razliku od sebične ambicije ili zavisti, teme koje su također naglašene u 1 Solunjanima 2.
2 Korinćanima 4:2: "Ali odbacujemo tajne i sramene stvari, ne ponašajući se s pogreškom ili pogrešno predstavljajući Božju Riječ. Naprotiv, naprotiv, kroz jasnoću istine, mi se preporučujemo savjesti svih pred Bogom." Ovaj stih naglašava važnost jasnoće i iskrenosti u propovijedanju riječi, teme koje su također naglašene u 1 Solunjanima 2.
2 Timoteju 2:15: "Pokušajte se predstaviti Bogu kao odobrenom radniku, koji se nema što sramiti i ispravno se baviti riječi istine." Ovaj stih naglašava važnost ispravnog rješavanja Božje riječi, teme koje su također naglašene u 1 Solunjanima 2.
Efežanima 6:19-20: "Moli se i za mene, da kad govorim, poruka mi se daje tako da je, neustrašivo, dati misteriju evanđelja, za što sam ambasador uhićen u lancima. , Ostajući u njemu, mogu govoriti bez straha. " Ovaj stih naglašava važnost molitve i hrabrosti u propovijedanju evanđelja, teme koje su također naglašene u 1 Solunjanima 2.
Fejezetek: