1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
2 Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe!
3 Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
4 Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
5 Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
6 Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
7 Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini.
8 Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
9 Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
10 Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje miješam sa suzama
11 zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
12 Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
13 A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
14 Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je èas!
15 Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
16 Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17 kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
18 kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
19 Nek' se zapiše ovo za buduæi naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
20 Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
21 da èuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
22 da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
23 kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
24 Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
25 Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26 U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
27 Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28 ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
29 Djeca æe tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati pred tobom.
Versículos relacionados com Psalmi, 102:
Psalam 102 je jadikovanje osobe koja pati i osjeća se udaljenu od Boga. Psalmist izražava svoju tugu, ali također vjeruje Božju vjernost i svoju sposobnost liječenja i obnavljanja. Ispod je pet stihova koji se odnose na teme psalma 102.
Psalam 34:18: "Blizu Gospodara onih koji imaju slomljeno srce i spašavaju one potlačenog duha." Ovaj stih govori o Božjoj blizini onima koji pate i osjećaju se potlačenim.
Psalam 103:13: "Kako se otac objedinjuje svojom djecom, tako se Gospodin trese od onih koji ga se boje." Ovaj stih govori o Božjem suosjećanju prema svojoj djeci, pokazujući da mu je stalo do njihove patnje.
Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom, nemoj se progoniti, jer sam moj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj stih pokazuje da je Bog Bog jačanja i pomoći, sposoban održati one koji vjeruju u njega.
2 Korinćanima 1:3-4: "Blago Bože i Otac našeg Gospodina Isusa Krista, Otac milosti i Boga svih utjeha, koji nas tješi u svim našim nevoljima, tako da možemo utješiti i one koji su u tome Neke nevolje, s utjehom, Bog nas utješi. " Ovaj stih govori o Božjoj sposobnosti da nas utješi u našoj nevolji i zauzvrat nam omogućuje da utješimo druge.
Rimljanima 8:28: "Znamo da sve stvari surađuju za dobro onih koji vole Boga, onih koji se nazivaju prema svojoj svrsi." Ovaj stih govori o Božjoj vjernosti da koristi sve stvari, uključujući patnju, za dobro onih koji ga vole i nazivaju ih prema njegovoj svrsi.
Fejezetek: