1. Davidov. Pouèna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zloèin pokriven!

2. Blago èovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u èijemu duhu nema prijevare!

3. Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja.

4. Danju i noæu ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.

5. Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat æu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

6. Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u èasu nevolje. Kad bujice silne navale, njega neæe stiæi.

7. Utoèište ti si moje, od tjeskobe ti æeš me saèuvat', odjenut' me radošæu spasenja.

8. Uèit æu te, put ti kazat' kojim ti je iæi, svjetovat æu te, oko æe moje bdjeti nad tobom.

9. Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš voðicama i uzdom, inaèe im se ne primièi!

10. Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost.

11. Radujte se Jahvi i klièite, pravedni, klièite svi koji ste srca èestita!





Por que a tentação passada deixa na alma uma certa perturbação? perguntou um penitente a Padre Pio. Ele respondeu: “Você já presenciou um tremor de terra? Quando tudo estremece a sua volta, você também é sacudido; no entanto, não necessariamente fica enterrado nos destroços!” São Padre Pio de Pietrelcina