Talált 244 Eredmények: šator sastanka

  • Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uðoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. (Druga knjiga o kraljevima 7, 8)

  • Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator. (Druga knjiga o kraljevima 14, 12)

  • oni koji su služili pred Prebivalištem, Šatorom sastanka, pjevajuæi, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su obavljali službu po propisanom redoslijedu. (Prva knjiga Ljetopisa 6, 17)

  • Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. (Prva knjiga Ljetopisa 9, 21)

  • Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za Kovèeg Božji i razapeo mu Šator. (Prva knjiga Ljetopisa 15, 1)

  • I da vrše što treba vršiti u Šatoru sastanka, službu u Svetištu i službu za svoju braæu, Aronove sinove, u službi oko Jahvina Doma. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 32)

  • te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. (Druga knjiga Ljetopisa 1, 3)

  • David bijaše prenio Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. (Druga knjiga Ljetopisa 1, 4)

  • Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tuèani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuæu paljenica. (Druga knjiga Ljetopisa 1, 6)

  • Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom. (Druga knjiga Ljetopisa 1, 13)

  • i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru; sveæenici ih i leviti prenesoše. (Druga knjiga Ljetopisa 5, 5)

  • Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva? (Druga knjiga Ljetopisa 24, 6)


“Sejam como pequenas abelhas espirituais, que levam para sua colméia apenas mel e cera. Que, por meio de sua conversa, sua casa seja repleta de docilidade, paz, concórdia, humildade e piedade!” São Padre Pio de Pietrelcina