Talált 136 Eredmények: Jordana

  • reæi æete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovèegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo æe kamenje biti vjeèni spomen sinovima Izraelovim." (Jošua 4, 7)

  • Izraelci uèine kako im je zapovjedio Jošua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Jošui: prenesu ih do svoga noæišta i polože ondje. (Jošua 4, 8)

  • Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge sveæenika koji su nosili Kovèeg saveza. Ondje stoje i danas. (Jošua 4, 9)

  • Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. (Jošua 4, 10)

  • "Zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza neka izaðu iz Jordana." (Jošua 4, 16)

  • Tada Jošua zapovjedi sveæenicima: "Izaðite iz Jordana!" (Jošua 4, 17)

  • A èim su sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. (Jošua 4, 18)

  • Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istoèno od Jerihona. (Jošua 4, 19)

  • A onih dvanaest kamenova što su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jošua postavi u Gilgalu. (Jošua 4, 20)

  • vi ih pouèite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu prešao preko Jordana (Jošua 4, 22)

  • jer je Jahve, Bog vaš, osušio pred vama vodu Jordana dok ne prijeðoste, kao što je uèinio Jahve, Bog vaš, s Morem crvenim kad ga je osušio pred nama dok ne prijeðosmo. (Jošua 4, 23)

  • Pošto su èuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeðoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima. (Jošua 5, 1)


O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina