Talált 34 Eredmények: Meða

  • od Betel-Luza meða se nastavljala podruèjem Arkijaca do Atarota. (Jošua 16, 2)

  • Podruèje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meða baštine njihove prema istoku išla je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona. (Jošua 16, 5)

  • Od Tapuaha išla je ta meða prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama. (Jošua 16, 8)

  • Meða je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu. (Jošua 17, 7)

  • Meða je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. (Jošua 17, 9)

  • Podruèje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manašeu, a more im bi meða; na sjeveru su granièili s Ašerom, a s Jisakarom na istoku. (Jošua 17, 10)

  • Sjeverna im se meða protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji Bet-Avenu. (Jošua 18, 12)

  • Meða se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se diže nasuprot Bet-Horonu s juga, i svršavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. (Jošua 18, 14)

  • potom se spuštala meða do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. (Jošua 18, 16)

  • Dalje je tekla meða uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svršavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do južnog kraja Jordana. To je južna meða. (Jošua 18, 19)

  • Jordan je pak bio meða s istoène strane. To je baština sinova Benjaminovih, s njihovim meðama unaokolo po porodicama njihovim. (Jošua 18, 20)

  • odakle im se meða na zapadu penjala do Marale, doticala Dabešet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu. (Jošua 19, 11)


“Subamos sem nos cansarmos, sob a celeste vista do Salvador. Distanciemo-nos das afeições terrenas. Despojemo-nos do homem velho e vistamo-nos do homem novo. Aspiremos à felicidade que nos está reservada.” São Padre Pio de Pietrelcina