Talált 140 Eredmények: Naše

  • Što se tièe zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zašto pritišæeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike? (Prva knjiga o Makabejcima 8, 31)

  • Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni sveæenici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sliènu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna. (Druga knjiga o Makabejcima 1, 19)

  • jedini darežljivi, jedini pravedni, svemoguæi i vjeèni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, (Druga knjiga o Makabejcima 1, 25)

  • "Oni se uzdaju", dodao je, "u oružje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka može oboriti naše napadaèe i sav svijet." (Druga knjiga o Makabejcima 8, 18)

  • Kad sve to potanko saznaš, o kralju, po svojoj blagoj èovjekoljubivosti koju gojiš prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro naše zemlje i našega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana. (Druga knjiga o Makabejcima 14, 9)

  • Pohvatajte lisice, male lisice što ošteæuju vinograde, naše vinograde u cvatu. (Pjesma nad pjesmama 2, 15)

  • Mi smo djeca pukog sluèaja i kasnije æemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono èime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca. (Knjiga Mudrosti 2, 2)

  • Jer život naš kao sjena odmièe, iz naše smrti nema povratka, zapeèaæeno je i nitko se ne vraæa. (Knjiga Mudrosti 2, 5)

  • U njegovoj smo ruci mi i rijeèi naše, sa svim našim razborom i umijeæem. (Knjiga Mudrosti 7, 16)

  • Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. (Knjiga Mudrosti 9, 14)

  • Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuæa puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da oèekujemo milosrðe tvoje kada nam bude suðeno. (Knjiga Mudrosti 12, 22)

  • Nego misli da je žiæe naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, èak iz zla." (Knjiga Mudrosti 15, 12)


“Para que se preocupar com o caminho pelo qual Jesus quer que você chegue à pátria celeste – pelo deserto ou pelo campo – quando tanto por um como por outro se chegará da mesma forma à beatitude eterna?” São Padre Pio de Pietrelcina