Talált 163 Eredmények: Pobjeda Davida

  • Asa je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto njega. (Prva knjiga o kraljevima 15, 24)

  • Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. (Prva knjiga o kraljevima 22, 51)

  • Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. (Druga knjiga o kraljevima 8, 19)

  • Sveæenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. (Druga knjiga o kraljevima 11, 10)

  • Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. (Druga knjiga o kraljevima 15, 38)

  • Grad æu ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." (Druga knjiga o kraljevima 19, 34)

  • "Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æeš u Dom Jahvin. (Druga knjiga o kraljevima 20, 5)

  • Dodat æu tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit æu ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'" (Druga knjiga o kraljevima 20, 6)

  • Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. (Druga knjiga o kraljevima 22, 2)

  • šestog Osema, sedmoga Davida. (Prva knjiga Ljetopisa 2, 15)

  • a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida. (Prva knjiga Ljetopisa 10, 14)

  • Tako doðoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom, kako bijaše Jahve rekao Samuelu. (Prva knjiga Ljetopisa 11, 3)


O sábio elogia a mulher forte dizendo: os seu dedos manejaram o fuso. A roca é o alvo dos seus desejos. Fie, portanto, cada dia um pouco. Puxe fio a fio até a execução e, infalivelmente, você chegará ao fim. Mas não tenha pressa, pois senão você poderá misturar o fio com os nós e embaraçar tudo.” São Padre Pio de Pietrelcina