Talált 1276 Eredmények: evo

  • upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. (Knjiga Postanka 34, 7)

  • Tražite od mene koliko hoæete: sve što god zapitate dat æu, samo mi dajte djevojku za ženu." (Knjiga Postanka 34, 12)

  • Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu. (Knjiga Postanka 34, 19)

  • Idemo gore u Betel; ondje æu naèiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." (Knjiga Postanka 35, 3)

  • Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca; (Knjiga Postanka 36, 2)

  • Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. (Knjiga Postanka 36, 31)

  • Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. (Knjiga Postanka 37, 2)

  • Juda oženi svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. (Knjiga Postanka 38, 6)

  • Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 29)

  • Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." (Knjiga Postanka 41, 41)

  • Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje." (Knjiga Postanka 41, 52)

  • Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." (Knjiga Postanka 42, 21)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina