Talált 381 Eredmények: godine

  • Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega. (Prva knjiga o kraljevima 16, 10)

  • Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. (Prva knjiga o kraljevima 16, 15)

  • Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina. (Prva knjiga o kraljevima 16, 23)

  • Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. (Prva knjiga o kraljevima 16, 29)

  • Prošlo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." (Prva knjiga o kraljevima 18, 1)

  • Na poèetku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i poðe na Afek da vojuje s Izraelom. (Prva knjiga o kraljevima 20, 26)

  • Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela. (Prva knjiga o kraljevima 22, 1)

  • Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. (Prva knjiga o kraljevima 22, 2)

  • Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. (Prva knjiga o kraljevima 22, 41)

  • Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. (Prva knjiga o kraljevima 22, 52)

  • I umrije po rijeèi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. (Druga knjiga o kraljevima 1, 17)

  • Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. (Druga knjiga o kraljevima 3, 1)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina