Talált 7699 Eredmények: ima

  • Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. (Knjiga Postanka 19, 6)

  • Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." (Knjiga Postanka 19, 8)

  • "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. (Knjiga Postanka 19, 9)

  • a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata. (Knjiga Postanka 19, 11)

  • Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! (Knjiga Postanka 19, 12)

  • Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. (Knjiga Postanka 19, 14)

  • Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem. (Knjiga Postanka 19, 19)

  • Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. (Knjiga Postanka 19, 29)

  • Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" (Knjiga Postanka 20, 10)

  • A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oèima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." (Knjiga Postanka 20, 16)

  • Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. (Knjiga Postanka 22, 9)

  • Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. (Knjiga Postanka 22, 13)


“Procuremos servir ao Senhor com todo o coração e com toda a vontade. Ele nos dará sempre mais do que merecemos.” São Padre Pio de Pietrelcina