Talált 129 Eredmények: jakov
Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, (Knjiga Postanka 31, 45)
Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". (Knjiga Postanka 31, 47)
Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. (Knjiga Postanka 31, 53)
Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici. (Knjiga Postanka 31, 54)
Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji. (Knjiga Postanka 32, 2)
Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. (Knjiga Postanka 32, 3)
Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, (Knjiga Postanka 32, 4)
i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. (Knjiga Postanka 32, 5)
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. (Knjiga Postanka 32, 8)
Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!' (Knjiga Postanka 32, 10)
Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti." (Knjiga Postanka 32, 21)
Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula. (Knjiga Postanka 32, 25)