Talált 119 Eredmények: kraljevi
Zidine æe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit æe ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. (Izaija 60, 10)
I puci æe vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat æe te novim imenom što æe ga odrediti usta Jahvina. (Izaija 62, 2)
Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako æe se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveæenici i proroci njihovi (Jeremija 2, 26)
Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. (Jeremija 17, 19)
Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. (Jeremija 17, 20)
tada æe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi èasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj æe grad ostati dovijeka. (Jeremija 17, 25)
Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreæu na ovo mjesto te æe svima koji to èuju u ušima zazujati. (Jeremija 19, 3)
Zato što su me ostavili i otuðili ovo mjesto prinoseæi kad tuðim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; (Jeremija 19, 4)
Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit æe kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. (Jeremija 22, 4)
I svi æe narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i veliki kraljevi. (Jeremija 27, 7)
zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. (Jeremija 32, 32)
naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa. (Jeremija 44, 17)