Talált 3112 Eredmények: moj

  • Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš, (Knjiga Postanka 49, 3)

  • no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. (Knjiga Postanka 49, 4)

  • Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, (Knjiga Postanka 49, 29)

  • Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti." (Knjiga Postanka 50, 5)

  • Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" (Knjiga Postanka 50, 25)

  • Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila". (Knjiga Izlaska 2, 10)

  • Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga Hebrejca - brata njegova. (Knjiga Izlaska 2, 11)

  • Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se uplaši pa æe u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." (Knjiga Izlaska 2, 14)

  • Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. (Knjiga Izlaska 2, 15)

  • Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. (Knjiga Izlaska 2, 17)

  • Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On oženi Mojsija svojom kæeri Siporom. (Knjiga Izlaska 2, 21)

  • Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Božjega. (Knjiga Izlaska 3, 1)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina