Talált 88 Eredmények: prinos

  • a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Šedeurova sina. (Knjiga Brojeva 7, 35)

  • Petoga dana donese svoj prinos glavar Šimunovaca, Šelumiel, sim Surišadajev. (Knjiga Brojeva 7, 36)

  • Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; (Knjiga Brojeva 7, 37)

  • a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Šelumiela, Surišadajeva sina. (Knjiga Brojeva 7, 41)

  • Šestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov. (Knjiga Brojeva 7, 42)

  • Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; (Knjiga Brojeva 7, 43)

  • a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina. (Knjiga Brojeva 7, 47)

  • Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Elišama, sin Amihudov. (Knjiga Brojeva 7, 48)

  • Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; (Knjiga Brojeva 7, 49)

  • a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elišama, Amihudova sina. (Knjiga Brojeva 7, 53)

  • Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manašeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov. (Knjiga Brojeva 7, 54)

  • Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; (Knjiga Brojeva 7, 55)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina