Talált 132 Eredmények: rekoh

• Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." (Druga knjiga o kraljevima 6, 29)

• Jahve je odluèio: "Maknut æu Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit æu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu æe biti Ime moje.'" (Druga knjiga o kraljevima 23, 27)

• I rekoh im: "Vi ste Jahvi posveæeni; ovo je posuðe posveæeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. (Knjiga Ezrina 8, 28)

• i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. (Knjiga Ezrina 9, 6)

• I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji èuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! (Knjiga Nehemijina 1, 5)

• i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" (Knjiga Nehemijina 2, 3)

• Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; (Knjiga Nehemijina 2, 7)

• Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu." (Knjiga Nehemijina 2, 17)

• I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama. (Knjiga Nehemijina 13, 11)

• Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo èinite i skrnavite dan subotnji? (Knjiga Nehemijina 13, 17)

• I zapovjedih još da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. (Knjiga Nehemijina 13, 19)

• Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od naše braæe na koga naiðeš a koji se sjeæa Gospodina. Eto, èekat æu te!" (Tobija 2, 2)