1. Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.

2. U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrðavi grada Suze,

3. treæe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odliènici i pokrajinski upravitelji.

4. Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i velièanstveni sjaj velièine svoje.

5. Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega.

6. Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubièasta skrleta bile su prièvršæene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.

7. Za piæe su služili zlatni pehari, sve jedan drugaèiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moæi.

8. Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji.

9. I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palaèi kralja Ahasvera.

10. Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili,

11. da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlaèna.

12. Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa.

13. Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prouèavao meðu onima koji su poznavali zakone i pravo.

14. Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.

15. Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopæili dvorani?"

16. Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.

17. Jer æe za držanje kraljièino doznati sve žene pa æe prezirati svoje muževe govoreæi: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doæi.'

18. I žene æe knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljièino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa æe biti prkosa i prezira u izobilju.

19. Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne meðu zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku èast drugoj ženi, boljoj od nje.

20. Kad se ta naredba koju æe kralj uèiniti proèuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve æe žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega."

21. Rijeè se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uèini kako mu je savjetovao Memukan.

22. Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kuæi.





“Para consolar uma alma na sua dor, mostre-lhe todo o bem que ela ainda pode fazer.” São Padre Pio de Pietrelcina