Knjiga Izlaska, 5

3. "Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maèem."

Versi relativi a Knjiga Izlaska, 5:

Poglavlje 5 Egzodusa pripovijeda negativnu reakciju faraona i egipatske prognoze na Mojsijev zahtjev i Aaron da je narodu Izraela dopušteno da napusti Egipat na neko vrijeme kako bi obožavali Boga. Umjesto da dopuštaju Izraelovim ljudima da ode, faraon naređuje da im se nametne više posla, što dovodi do većeg ugnjetavanja i patnje od ljudi. Dalje, pet stihova povezanih s temama koje su upućene u Izlasku 5:

Psalam 22:24: "Jer nije prezirao, niti je odvratio nevolju nevolje, niti je sakrio lice; prije, kad je plakao, čuo ga je." Ovaj stih naglašava Božje suosjećanje i pažnju na one koji pate i plaču za pomoć. To je relevantno za poglavlje 5 Izlaska, gdje narod Izraela pati od ugnjetavanja i nedostatka suosjećanja faraona i u prvom planu.

Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom; nemojte se progoniti, jer sam moj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj stih naglašava kako je Bog prisutan i nudi snagu i pomaže svojim sljedbenicima u teškim vremenima. To je relevantno za poglavlje 5 Egzodusa, gdje se narod Izraela suočava s poteškoćama i potlačen od strane faraona.

Psalam 44:23: "Probudi se! Zašto spavaš, Gospodine? Probudi se! Ne odbacujte nas zauvijek." Ovaj stih izražava apel da se Bog probudi i djeluje u korist svojih sljedbenika. To je relevantno za poglavlje 5. Izlaska, gdje narod Izraela plače zbog oslobađanja i olakšanja od patnje i ugnjetavanja.

Psalam 55:22: "Baci brigu o Gospodinu i on će vas izdržati; nikada neće dopustiti da se pravednici trese." Ovaj stih naglašava važnost povjerenja Bogu i polaganja naših briga i brige u njemu. To je relevantno za poglavlje 5. Izlaska, gdje se narod Izraela suočava s poteškoćama i ugnjetavanjem i treba vjerovati Bogu da dobije olakšanje i oslobođenje.

Izaija 49:15: "Može li žena zaboraviti na svog sina koji je još uvijek sranje, tako da ne sažaljeva sina svoje maternice?" Ovaj stih naglašava Božju ljubav i brigu o svojim sljedbenicima, uspoređujući ga s majčinom bezuvjetnom ljubavlju prema svom sinu. To je relevantno za poglavlje 5. Izlaska, gdje narod Izraela pati od ugnjetavanja i nedostatka suosjećanja faraona i u prvom planu, ali Bog ih i dalje voli i brine o njima.