1 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih.
2 A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.
3 Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.
4 Doista, nièega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.
5 Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne doðe Gospodin koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada æe svatko primiti pohvalu od Boga.
6 Time, braæo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauèite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga.
7 Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?
8 Veæ ste siti, veæ se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreæe da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!
9 Jer Bog je, èini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuðene, jer postali smo prizor svijetu, i anðelima, i ljudima -
10 mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi èašæeni, mi prezreni;
11 sve do ovoga èasa i gladujemo, i žeðamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskuænici smo,
12 i patimo se radeæi svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo,
13 pogrðivani tješimo. Kao smeæe svijeta postasmo, svaèiji izmet sve do sada.
14 Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.
15 Jer da imate u Kristu i deset tisuæa uèitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanðelju ja vas rodih!
16 Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.
17 Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uèim.
18 Neki se uzniješe kao da ja neæu doæi k vama.
19 Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit æu ne rijeèi onih nadutih, nego krepost.
20 Ta nije u rijeèi kraljevstvo Božje, nego u kreposti.
21 Što želite? Da k vama doðem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?
Versículos relacionados com Prva poslanica Korinæanima, 4:
1. Korinćanima 4 obraća se ulozi kršćanskih vođa u Crkvi. Pavao naglašava da oni moraju biti vjerni administratori Kristove poruke, a ne tražiti vlastitu slavu ili priznanje. Također upozorava vjernike da ne prosuđuju vođe žurno, već da čekaju Božji sud, što je pravedno i istinito.
Jeremiah 17:10: "Ja, Gospodin, odvedu svoje srce i izazivam misli; i to da dajem svakome prema svojim načinima i prema plodu njegovih postupaka." Ovaj stih ističe da samo Bog uistinu poznaje ljudsko srce i sudi to točno.
Matej 25:23: "Njegov gospodar rekao mu je, vrlo dobro, dobar i vjeran sluga; bili ste vjerni u malo, puno ću te staviti; ući u radost svog Gospodara." Ovaj stih naglašava važnost vjernosti i predanosti u upravljanju Božjim stvarima.
2. Korinćanima 10:18: "Jer nije odobreno tko se pohvaliti, već on kome Gospodin hvali." Ovaj stih naglašava važnost ne traženja vlastite slave ili prepoznavanja, već da ga Bog odobri.
Matej 7:1-2: "Ne prosudite da vam se neće suditi. Jer će vam presudom biti prosuđen i mjerom kojom ćete vas mjeriti." Ovaj stih upozorava na užurbanu presudu i naglašava da pravedni sud dolazi samo od Boga.
1 Timoteju 3:1: "Ovo je vjerna riječ: ako netko želi episkopat, izvrsna djela želi." Ovaj stih naglašava važnost vodstva u Crkvi i naglašava da bi vođe trebali tražiti ovu ulogu iskrenim srcem i predati se radu
Capitoli: