Fondare 147 Risultati per: Doðoše

  • I doðoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. (Jeremija 40, 8)

  • doðoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseæi u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. (Jeremija 41, 5)

  • te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako doðoše u Tafnis. (Jeremija 43, 7)

  • I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova. (Jeremija 44, 28)

  • Išèezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto doðoše drugi. (Baruh 3, 19)

  • I gle, doðoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Meðu njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uðoše oni i stadoše uz tuèani žrtvenik. (Ezekiel 9, 2)

  • Uto k meni doðoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. (Ezekiel 14, 1)

  • Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. (Ezekiel 20, 1)

  • Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje doðoše da ga obešèaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. (Ezekiel 23, 39)

  • Ali u narodima meðu koje doðoše, meðu svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!' (Ezekiel 36, 20)

  • I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove Izraelove iz naroda u koje doðoše, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. (Ezekiel 37, 21)

  • Doðoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reèe: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." (Daniel 2, 3)


“Quando te encontrares diante de Deus, na oração considera-te banhado na luz da verdade, fala-lhe se puderes, deixa simplesmente que te veja e não tenhas preocupação alguma”. São Padre Pio de Pietrelcina