Fondare 96 Risultati per: Druga knjiga Samuela
Druga treæina, ona kod Surskih vrata, i treæa treæina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka èuvaju stražu kod ulaza u dvor; (Druga knjiga o kraljevima 11, 6)
Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit æu sve što kaže knjiga koju je proèitao judejski kralj. (Druga knjiga o kraljevima 22, 16)
Evo onih što su obavljali službu i njihovih sinova: od Kehatovih sinova: pjevaè Heman, sin Joela, sina Samuela, (Prva knjiga Ljetopisa 6, 18)
i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na èast; a Jedutunove sinove da budu vratari. (Prva knjiga Ljetopisa 16, 42)
Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, (Prva knjiga Ljetopisa 29, 29)
I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižuæi glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleæi Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin. (Druga knjiga Ljetopisa 5, 13)
Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, (Druga knjiga Ljetopisa 6, 28)
Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa sveæenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. (Druga knjiga Ljetopisa 35, 18)
Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. (Druga knjiga Ljetopisa 35, 24)
U ono vrijeme èitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uæi u zbor Božji, (Knjiga Nehemijina 13, 1)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. (Psalmi 88, 19)