Fondare 41 Risultati per: Ezav

  • Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. (Knjiga Postanka 33, 4)

  • Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara." (Knjiga Postanka 33, 8)

  • Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." (Knjiga Postanka 33, 9)

  • Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. (Knjiga Postanka 33, 11)

  • "Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati." (Knjiga Postanka 33, 12)

  • Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!" (Knjiga Postanka 33, 15)

  • Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, (Knjiga Postanka 33, 16)

  • Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov. (Knjiga Postanka 35, 29)

  • Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca; (Knjiga Postanka 36, 2)

  • Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. (Knjiga Postanka 36, 6)

  • Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. (Knjiga Postanka 36, 8)

  • knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca. (Knjiga Postanka 36, 43)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina