Fondare 305 Risultati per: Lea

  • Kad su èuli svi Jabeš-Gileaðani što su Filistejci uèinili od Šaula, (Prva knjiga Ljetopisa 10, 11)

  • Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahošanin, jedan izmeðu tri junaka. (Prva knjiga Ljetopisa 11, 12)

  • Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 21)

  • Eleazar je umro nemajuæi sinova, nego samo kæeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi roðaci, Kiševi sinovi. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 22)

  • Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 1)

  • Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su sveæenièku službu vršili Eleazar i Itamar. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 2)

  • David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 3)

  • Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest porodiènih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam porodiènih poglavara. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 4)

  • Zato su ih razdijelili ždrebovima, jedne i druge, jer su posveæeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 5)

  • Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, sveæenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica meðu sveæenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. (Prva knjiga Ljetopisa 24, 6)

  • po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; (Prva knjiga Ljetopisa 24, 28)

  • Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Èetrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se meðu njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru. (Prva knjiga Ljetopisa 26, 31)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina