Fondare 345 Risultati per: Može
Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili. (Knjiga Ezrina 10, 13)
A ja odgovorih: "Zar da bježi èovjek kao što sam ja? Koji èovjek, meni slièan, može uæi u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem." (Knjiga Nehemijina 6, 11)
I èitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se èita. (Knjiga Nehemijina 8, 8)
Sad me poslušaj: govorit æu njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit æemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." (Tobija 6, 13)
Jer ako nam i ne htjedne priskoèiti u pomoæ u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naoèigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. (Judita 8, 15)
Zbog toga, oèekujuæi spas koji može doæi od njega, dozivajmo ga u pomoæ, i on æe poslušati glas naš, bude li mu to drago. (Judita 8, 17)
Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog èovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet." (Judita 10, 19)
A sada, moæni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti maè, osim ako sagriješi Bogu svome. (Judita 11, 10)
Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh. (Judita 11, 17)
Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne meðu zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku èast drugoj ženi, boljoj od nje. (Estera 1, 19)
Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od djeèaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen ohološæu moæi nego u želji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uèvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama izdvaja razboritošæu i koji se istièe prokušanom odanošæu i ustrajnom vjernošæu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve odluke tako te se ne može uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima poèinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može uèvrstiti. [13f] Stoga nareðujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim maèevima bez ikakva sažaljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine. [13g] Tako æe se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena naši poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano." (Estera 3, 13)
Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" (Estera 4, 17)