Fondare 23 Risultati per: Rahela

  • Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu. (Knjiga Postanka 31, 19)

  • A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. (Knjiga Postanka 31, 32)

  • A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe. (Knjiga Postanka 31, 34)

  • Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. (Knjiga Postanka 33, 7)

  • Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se naðe pri poroðaju. Napali je teški trudovi. (Knjiga Postanka 35, 16)

  • Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. (Knjiga Postanka 35, 18)

  • Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. (Knjiga Postanka 35, 19)

  • Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem." (Knjiga Postanka 48, 7)

  • Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: "Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuæu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodièi u Betlehemu! (Knjiga o Ruti 4, 11)

  • Ovako govori Jahve: "Èuj! U Rami se kukanje èuje i gorak plaè: Rahela oplakuje sinove svoje, i neæe da se utješi za djecom, jer njih više nema." (Jeremija 31, 15)

  • U Rami se glas èuje, kuknjava i plaè gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neæe da se utješi jer više ih nema. (Evanðelje po Mateju 2, 18)


“Não há nada mais inaceitável do que uma mulher caprichosa, frívola e arrogante, especialmente se é casada. Uma esposa cristã deve ser uma mulher de profunda piedade em relação a Deus, um anjo de paz na família, digna e agradável em relação ao próximo.” São Padre Pio de Pietrelcina