Fondare 146 Risultati per: med

  • Povede ga po visoèjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz peæine i ulja iz tvrde stijene; (Ponovljeni zakon 32, 13)

  • Rekoh: U prah æu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. (Ponovljeni zakon 32, 26)

  • jer su èetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oèi neæe vidjeti zemlju koju je obeæao njihovim ocima - zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. (Jošua 5, 6)

  • od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona; (Jošua 13, 9)

  • Primili su zemlju od Aroera, koji leži uz obalu potoka Arnona, i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe; (Jošua 13, 16)

  • Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pèela i med. (Knjiga o sucima 14, 8)

  • On uze meda u ruke i jeo ga je iduæi putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne reèe da ga je uzeo iz mrtvog lava. (Knjiga o sucima 14, 9)

  • Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: "Što ima slaðe od meda i što ima jaèe od lava?" A on im odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili." (Knjiga o sucima 14, 18)

  • Ali je ondje bilo medenoga saæa na površini zemlje. (Prva knjiga o Samuelu 14, 25)

  • Kad je narod došao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. (Prva knjiga o Samuelu 14, 26)

  • Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oèi. (Prva knjiga o Samuelu 14, 27)

  • A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda. (Prva knjiga o Samuelu 14, 29)


“Amemos ao próximo. Custa tão pouco querer bem ao outro.” São Padre Pio de Pietrelcina