1 Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac.
2 Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja.
3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, èetrdeset ovaca i šest metreta vina.
4 I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu.
5 Stoga mu reèe kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!"
6 Tada æe kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?"
7 I reèe Daniel smiješeæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio."
8 Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet æe Daniel što pogrdi Bela."
9 I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeæi žene i djecu.
10 Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov.
11 Sveæenici mu Belovi rekoše: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðeš i ne naðeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik."
12 Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo.
13 Ali kad oni izaðoše i kralj dade postaviti jela Belu,
14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. Tada iziðoše, zakljuèaše vrata, zapeèatiše ih kraljevim prstenom te otiðoše.
15 Sveæenici, po obièaju, doðoše noæu sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše.
16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.
17 I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel.
18 Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!"
19 Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istraži èije su ovo stope!"
20 "Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj.
21 I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu.
22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.
23 A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci.
24 Kralj reèe Danielu: "Hoæeš reæi da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: neæeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!"
25 Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez toljage."
26 I reèe kralj: "Dajem ti!"
27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!"
28 Kad to èuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sveæenike pokla."
29 Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo ubiti tebe i tvoj dom!"
30 I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.
31 Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana.
32 U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela.
33 A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje.
34 I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!"
35 Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!"
36 Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.
37 I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak što ti ga šalje Bog!"
38 A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube."
39 I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.
40 Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi.
41 Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!"
42 I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas požderaše pred njegovim oèima.
Versículos relacionados com Daniel, 14:
Danielovo poglavlje 14. dodatak je pronađen u nekim verzijama Biblije koji govori o mladom proroku po imenu Habakkuk, kojeg je Anđeo Božji odveo da nahrani Daniela u grobnu lavova. U ovom je poglavlju Habakkuk prikazan kao čovjek velike vjere i hrabrosti, koji je spreman riskirati svoj život da bi se pokoravao Božjoj volji. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Danielu 14:
Djela 5:29: "Tada su Petar i ostali apostoli odgovorili i rekli, važnije da se pokoravaju Bogu nego ljudima." Ovaj stih naglašava važnost praćenja Božje volje, čak i kad ide protiv volje ili želja ljudi.
1. Korinćanima 16:13: "Pazi, budi čvrsto u vjeri; ponašaš se razlikovano i ojačavaš vas." Ovaj odlomak poziva kršćane da ostanu čvrsti u vjeri, čak i suočeni s nevoljama ili iskušenjima.
Rimljanima 1:17: "Jer u njemu se otkriva pravednost Božje vjere u vjeri, kako je napisano, ali pravednici će živjeti od vjere." Ovaj stih naglašava važnost vjere u Boga kao sredstvo za postizanje pravde i spasenja.
James 2:14: "Moja braća, koja iskorištava ako netko kaže da ima vjere i da nema djela? Može li ga vjera spasiti?" Ovaj odlomak naglašava važnost aktivne vjere, koja se očituje u konkretnim radnjama i dobrim djelima.
Hebrejima 11:6: "Sada je bez vjere nemoguće ugoditi mu, jer je potrebno da onaj koji prilazi Bogu vjeruje da on postoji i da je koristan onih koji ga traže." Ovaj stih naglašava važnost vjere kao sredstva za približavanje Bogu i ugađanja.
Rozdziały: