1. Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom.

2. Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama.

3. Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa èetiri stotine tisuæa izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuæa ljudi, sve biranih junaka.

4. Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Èujte me, Jeroboame i sav Izraele!

5. Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?

6. Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara.

7. Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih.

8. Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.

9. Otjerali ste Jahvine sveæenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi sveæenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je sveæenik vašim ništavim bogovima.

10. Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveæenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.

11. Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veèeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na èist stol i upaljuju svake veèeri zlatan svijeænjak sa svijeæama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili.

12. Zato je, evo, nama na èelu Bog i njegovi sveæenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer neæete imati sreæe!"

13. Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doðe za leða; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.

14. Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a sveæenici stadoše trubiti u trube.

15. Uto Judejci snažno povikaše, a kad su poèeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.

16. Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke.

17. Abija je s narodom uèinio velik pokolj meðu njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuæa izabranih ljudi.

18. Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojaèali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.

19. Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima.

20. Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro.

21. Abija se utvrdio i uzeo sebi èetrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri.

22. A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumaèenju proroka Adona.

23. Potom Abija poèinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina.





“Temos muita facilidade para pedir, mas não para agradecer”. São Padre Pio de Pietrelcina