1 Godine sto èetrdeset i devete doèuli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju
2 i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima grèku vojsku od stotinu i deset tisuæa pješaka, pet tisuæa i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima.
3 Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno potièuæi Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sreæu, nego u nadi da æe se održati na vlasti.
4 Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obièaju.
5 U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okreæe naokolo i odasvud sunovraæuje u pepeo.
6 Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljaèke ili kakvih drugih velikih zloèina da ga odande strmoglave u smrt.
7 Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali.
8 I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu.
9 U to se primicao kralj, premeæuæi u glavi najokrutnije nakane kako bi Židovima napakostio još gore nego njegov otac.
10 Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noæu zazivlje Gospodina, da i sad kao nekoæ pritekne u pomoæ onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama
11 te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda.
12 Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjuæi milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti nièice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme.
13 Potom je sa starješinama odluèio da ne èekaju, nego da iziðu i s Božjom pomoæi riješe stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad.
14 Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaèki bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina.
15 Davši tada svojima bojni zov: "Božja je pobjeda!", noæu s najboljim poizbor momcima napade kraljev šator; pobi u taboru oko dvije tisuæe ljudi, a njegovi ljudi probodoše najveæega slona i njegova upravljaèa u kuæici.
16 Ispuniše sav tabor stravom i metežom pa se pobjedonosno povukoše.
17 Kad je poèela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i štitio Judu.
18 Kad je kralj iskusio židovsku hrabrost, pokuša varkama napadati njihove položaje.
19 Približi se snažnoj židovskoj tvrðavi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobijeðen.
20 Juda je opsjednutima slao što im je bilo potrebno.
21 Ali je neki Rodok iz židovske vojske neprijateljima odao tajne. Pronašli su ga, uhvatili i smaknuli.
22 Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi poražen.
23 Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za državnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa Židovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese žrtvu, poèasti Hram i nadari Sveto mjesto.
24 Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca.
25 Ode u Ptolemaidu, ali se njezini graðani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i tražili da se ponište.
26 Tada se na besjedište pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se završio kraljev vojni pohod i uzmak.
Versículos relacionados com Druga knjiga o Makabejcima, 13:
Poglavlje 13 od 2 MacCabees opisuje posljednju bitku između židovskih snaga koju je vodio Juda Macabeu i Army Antiohs Eupator. U ovoj bitki, Juda i njegovi ljudi postižu veliku pobjedu, a poglavlje također ističe važnost molitve i žrtvovanja kako bi dobili Božju pomoć u borbi protiv neprijatelja. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 2 Maccabees 13:
2 Kronike 13:12: "Sada je Bog s nama naprijed, a njegovi svećenici s trubama da dodiruju alarm protiv vas. Iz Izraelaca, ne borite se protiv Gospoda, Boga vaših predaka, jer nećete biti uspješni" . Ovaj stih pokazuje važnost povjerenja Bogu i božanskog vodstva u bitkama, baš kao što je Juda vodio svoj narod u borbi protiv Antioha Eupora.
Psalam 20:7: "Neki vjeruju automobilima, a drugi u konje, ali vjerujemo u ime Gospodnje, naš Bože." Ovaj stih naglašava važnost povjerenja Bogu, a ne oslanjanja samo na ljudske materijalne resurse ili strategije, nešto što su Judi i njegovi ljudi učinili.
Izaija 59:19: "Doći će kao nasilna bujica nametnula Gospodinov vjetar." Ovaj stih govori o božanskoj pomoći koja može doći kao snažna sila u vrijeme nužnosti, baš kao što su Juda i njegovi ljudi dobili božansku pomoć u bitci.
1 Samuel 7:8: "Ne prestajte plakati Gospodinu našem Bogu za nas, da se može osloboditi od ruke Filistejaca." Ovaj stih naglašava važnost molitve i plače Bogu u vrijeme borbe i poteškoća, nešto što su Jude i njegovi ljudi učinili u bitci protiv neprijateljske vojske.
1. Kraljevi 8:44: "Kad vaši ljudi ode u rat protiv neprijatelja, bili ste da te pošaljete i molite se Gospodinu, okrenuli se prema gradu koji ste odabrali i u hram koji sam izgradio za vaše ime." Ovaj stih naglašava važnost molitve prema Božjem hramu, nešto što su Juda i njegovi ljudi također učinili tijekom bitke.
Capítulos: