1 Zapjevat æu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome.
2 Okopa ga, iskrèi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da æe uroditi grožðem, a on izrodi vinjagu.
3 Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeð' mene i vinograda mojega.
4 Što još mogoh uèiniti za svoj vinograd a da nisam uèinio? Nadah se da æe uroditi grožðem, zašto vinjagu izrodi?
5 No sad æu vam reæi što æu uèiniti od svog vinograda: plot æu mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze.
6 U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime.
7 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a eto vapaja.
8 Jao vama koji kuæu kuæi primièete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.
9 Na uši moje reèe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge æe kuæe opustjeti, velike i lijepe, bit æe bez žitelja.
10 Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo mjericu."
11 Jao onima što veæ jutrom na uranku žestokim se piæem zalijevaju i kasno noæu sjede vinom raspaljeni.
12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.
13 Stoga æe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliènici njegovi od gladi æe umirati, puk njegov od žeði æe gorjeti.
14 Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem!
15 Smrtnik æe nikom poniknuti, ponizit' se èovjek, oborit æe se pogled silnih.
16 Jahve nad Vojskama uzvisit æe se sudom, i Bog æe sveti otkrit' svetost svoju.
17 Jaganjci æe pasti kao na pašnjacima, a jarci æe brstiti po ruševinama bogataškim.
18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem -
19 onima što govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!"
20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim èine, a slatko gorkim!
21 Jao onima koji su mudri u svojim oèima i pametni sami pred sobom!
22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih piæa;
23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraæuju pravdu!
24 Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako æe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše rijeè Sveca Izraelova.
25 Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeæe po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta.
26 On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita.
27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuæi ne driješi remena.
28 Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su toèkovi bojnih mu kola.
29 Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.
30 U dan onaj režat æe na njega k'o što more buèi. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna.
Versículos relacionados com Izaija, 5:
Izaija 5 predstavlja prispodobu u kojoj se Bog uspoređuje sa poljoprivrednikom koji se brine za svoj vinograd, ali unatoč svojim naporima, vinograd proizvodi samo loše voće. Poglavlje završava prijetnjom presude protiv Izraela zbog njegove nevjere. Da bismo pronašli stihove povezane s temama koje su se obratile u Izaiji 5, možemo tražiti odlomke koji govore o pravednosti Božjoj, prosudbi i nevjeri naroda.
Izreke 21:15: "Izvođenje pravde izvor je radosti pravednicima, ali terora za one koji prakticiraju zlo." Ovaj stih naglašava važnost pravde i kako može donijeti radost ili teror, ovisno o tome kako ljudi djeluju.
Jeremija 5:7: "Zašto biste ti oprostili? Vaša djeca su me napustila i zaklela se bogovima koji nisu bogovi. Zasio sam ih, ali oni su počinili preljub; u kući prostitutki su preplavili." U ovom stihu Bog govori o nevjeri Izraelovog naroda i kako su se okrenuli drugim bogovima.
Ezekiel 15:2-3: "Sin Čovječji, što je vinograd koji je bolji od ostalih vinograda, koje su vinogradi oko nje služili kao grane? Uzeli su ga drva kako bi napravili bilo koji predmet? Je li uzeo nokat da nešto objesi ? " Ovaj stih koristi sliku vinograda za razgovor o posebnom položaju Izraela između naroda i kako je trebao biti izvor blagoslova drugim narodima.
Ivan 15:1-2: "Ja sam prava loza, a moj otac je poljoprivrednik. Svaka grana koja, budući da je u meni, ne donosi plodove, on reže; i sve što unosi voće koje je obrezao, tako da će to biti Još voća. " U ovom se stihu Isus predstavlja kao pravu lozu i objašnjava kako se Bog brine za svoje sljedbenike, obrežavajući one koji ne proizvode plodove i jačaju one koji to rade.
Hebrejima 12:5-6: "I zaboravili ste riječ o ohrabrenju da vas on usmjerava kao na djecu: 'Moj sine, ne preziri Gospodinovu disciplinu, niti obeshrabruje kad ga pokoči, za Gospodina disciplina koje on Voli i kažnjava sve koji prihvaćaju kao sin. " Ovaj stih govori o Božjoj disciplini i kako je to dokaz njegove ljubavi prema njegovoj djeci, baš kao što obrezivanje u vinovoj lozi može donijeti više plodova.
Capítulos: