1 Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto.
2 David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut,
3 rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?"
4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag!
5 Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite."
6 Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuæu srebrnih talenata da za plaæu najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba.
7 Najmili su za plaæu trideset i dvije tisuæe bojnih kola, i kralja Maake s njegovim narodom te su oni došli i utaborili se pred Medebom. Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj.
8 Kad je to èuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaèkom vojskom.
9 Amonovi sinovi iziðoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima; a kraljevi koji su došli stajali su zasebno na polju.
10 Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga, Joab probra najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.
11 Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima.
12 I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u pomoæ; ako li Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ.
13 Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima."
14 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima.
15 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Tada se Joab vrati u Jeruzalem.
16 A Aramejci, vidjevši gdje su ih potukli Izraelci, uputili su poslanike i doveli Aramejce što su s onu stranu Rijeke, na èelu sa Šofakom, vojvodom Hadadezerove vojske.
17 Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primaèe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj.
18 Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuæa konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka.
19 Kad Hadadezerove sluge vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Davidom i poèeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuðivali pomagati Amoncima.
Versículos relacionados com Prva knjiga Ljetopisa, 19:
1 Kronika 19 govori o povijesti rata između Davida i Amonaca. Poglavlje započinje s Davidom koji pokazuje dobrotu Hanumu, sinu kralja amonita, ali Hanum ga vrijeđa i ponižava ga, što vodi do rata između dva naroda. David šalje svoje generale da se bore protiv Amonaca, a bitka se odvija. Evo pet stihova povezanih s temama koje su upućene u 1 kronike 19:
Ponovljeni zakon 20:4 - "Za Gospoda, tvoj Bože, ono je što ide s vama, boriti se protiv vaših neprijatelja da vas spasi." Ovaj stih pokazuje da je David znao da je Bog s njim u bitci protiv Amonita, a to mu je davalo samopouzdanje da se bori.
Psalam 23:4 - "Iako prolazim kroz dolinu sjene smrti, neću se bojati nikakve štete, jer ste sa mnom: vaš štap i vaše osoblje me utješi." Ovaj stih pokazuje da je David vjerovao Bogu čak i kad se suočio s opasnošću i da ga je Bog vodio i zaštitio.
Mudre izreke 16:18 - "Izvrsno prethodi propast, a jaka duha prethodi pada." Ovaj je stih lekcija za Hanuma, koji je ponosan i vrijeđao Davida, što je dovelo do rata između njegovih naroda.
Izaija 41:10 - "Ne bojte se, jer sam s tobom, ne progonite sebe, jer sam ja tvoj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj stih pokazuje da je Bog uvijek prisutan da pomogne i podržava one koji vjeruju u njega, poput Davida.
2. Korinćanima 10:3-4 - "jer iako hodamo u tijelu, ne miliramo prema tijelu, jer oružje naše milicije nije tjelesno, već moćno u Bogu, da uništi tvrđave." Ovaj stih pokazuje da je David vjerovao Bogu i njegovom duhovnom oružju da se bori protiv Amonaca, a ne u svojim vlastitim vještinama ili fizičkoj snazi.
Capítulos: