1. Tobit završi pohvalu.

2. Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio.

3. Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veæ sam blizu da se odijelim od života.

4. Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da æe se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit æe razrušena, a u Mediji bit æe mir za neko vrijeme; naša braæa koja se još nalaze u domovini bit æe razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem æe opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet æe i bit æe pust za neko vrijeme.

5. Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju; onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Božji u njemu bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci:

6. svi æe se narodi uistinu obratiti i bojat æe se Gospoda Boga i pokopat æe svoje idole; svi æe narodi blagoslivljati Gospoda.

7. Onda æe narod njegov hvaliti Boga, a Gospod æe uzdiæi narod svoj i bit æe radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeæi milosrðe prema braæi svojoj.

8. I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti što je nagovijestio prorok Jona.

9. Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi.

10. Sinko moj, razmotri što Aman uèini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siðe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu.

11. Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi èastan ukop.

12. Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.

13. Tu doživje èasnu starost, èasno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i oèev.

14. Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašæu Ninive.





“Os corações fortes e generosos não se lamentam, a não ser por grandes motivos e,ainda assim,não permitem que tais motivos penetrem fundo no seu íntimo.(P.e Pio) São Padre Pio de Pietrelcina