Encontrados 997 resultados para: Sad

  • Onda mu Bog reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteæi æe narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog æe izaæi krila. (Knjiga Postanka 35, 11)

  • Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!" (Knjiga Postanka 37, 20)

  • A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?" (Knjiga Postanka 37, 30)

  • Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema." (Knjiga Postanka 42, 13)

  • Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv." (Knjiga Postanka 42, 22)

  • Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. (Knjiga Postanka 42, 32)

  • "Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!" (Knjiga Postanka 42, 36)

  • Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." (Knjiga Postanka 43, 14)

  • i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. (Knjiga Postanka 43, 21)

  • Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, (Knjiga Postanka 44, 30)

  • Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, pošto sam roðenim oèima vidio da si još živ, mogu umrijeti." (Knjiga Postanka 46, 30)

  • odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad bavimo stoèarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski." (Knjiga Postanka 46, 34)


“Que Maria sempre enfeite sua alma com as flores e o perfume de novas virtudes e coloque a mão materna sobre sua cabeça. Fique sempre e cada vez mais perto de nossa Mãe celeste, pois ela é o mar que deve ser atravessado para se atingir as praias do esplendor eterno no reino do amanhecer.” São Padre Pio de Pietrelcina