Encontrados 438 resultados para: svome

  • Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, (Knjiga Postanka 32, 4)

  • Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim oèima.'" (Knjiga Postanka 32, 6)

  • Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoæ prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. (Knjiga Postanka 32, 11)

  • Ondje provede onu noæ; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: (Knjiga Postanka 32, 14)

  • odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" (Knjiga Postanka 32, 19)

  • Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe svome bratu. (Knjiga Postanka 33, 3)

  • Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir." (Knjiga Postanka 33, 14)

  • Jakov doðe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. (Knjiga Postanka 35, 27)

  • Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. (Knjiga Postanka 37, 2)

  • Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?" (Knjiga Postanka 37, 10)

  • Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. (Knjiga Postanka 37, 35)

  • Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako oèuvaj lozu svome bratu!" (Knjiga Postanka 38, 8)


“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina