Encontrados 300 resultados para: veo

  • Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teèe med i mlijeko. I tako je to do danas. (Baruh 1, 20)

  • A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i èudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: (Baruh 2, 11)

  • Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuðega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu; (Baruh 4, 15)

  • Jer onaj koji je na vas nesreæu doveo, vašim æe spasenjem vratiti vam vjeènu radost. (Baruh 4, 29)

  • i ostale Knjige, opazit æe se povelika razlika izmeðu prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma pouèno. (Baruh 6, 25)

  • Reèe mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloèina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' (Ezekiel 9, 9)

  • Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga iz svojega naroda izraelskoga. (Ezekiel 14, 9)

  • Taršiške su laðe nakrcane prevozile robu tvoju! Bješe tako puna i teška veoma. (Ezekiel 27, 25)

  • Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! (Ezekiel 37, 2)

  • I odvede me u božanskom viðenju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad. (Ezekiel 40, 2)

  • Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska. (Daniel 8, 8)

  • A sada, Gospode, Bože naš, koji si moænom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo uèinismo. (Daniel 9, 15)


“A pessoa que nunca medita é como alguém que nunca se olha no espelho e, assim, não se cuida e sai desarrumada. A pessoa que medita e dirige seus pensamentos a Deus, que é o espelho de sua alma, procura conhecer seus defeitos, tenta corrigi-los, modera seus impulsos e põe em ordem sua consciência.” São Padre Pio de Pietrelcina