1 Elihu nastavi i reèe:
2 "Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga.
3 Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
8 Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove.
12 Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako.
13 A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje;
14 u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi:
16 izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš.
21 Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje.
22 Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'?
24 Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
25 S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka.
26 Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih!
27 U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
29 Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
31 Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
32 On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 36:
Job 36 je poglavlje u kojem Eliú i dalje razgovara s Jobom o Božjoj pravednosti i potrebi da mu vjeruje, čak i usred poteškoća. Eliú naglašava Božju suverenitetu i njegovu mudrost i tvrdi da su Jobove patnje božanska korekcija za njegov ponos i grijeh. Također naglašava potrebu za pokajanjem i pokornošću Bogu.
Mudre izreke 3:11-12: "Moj Sin, Gospodinova korekcija ne prezire, niti se onesvijesti kad ga pokoči; jer Gospodin ukori on koga voli, baš kao i otac Sinu kojem želi dobro. " Baš kao što Eliú tvrdi da su Jobove patnje božanska korekcija, ovaj stih poslovica naglašava važnost prihvaćanja Gospodinove korekcije, jer je ovo znak ljubavi i brige.
Psalam 119:75: "Znam, Gospode, da su vaše prosudbe pravedne i da me je u tvojoj vjernosti pogodilo." Eliú tvrdi da su Jobove patnje pravedne i predodređene da ga isprave, a ovaj stih psalma 119 pokazuje slično prepoznavanje Božje pravednosti i vjernosti, čak i usred nevolje.
Jakov 4:10, "Ponižaj vas pred Gospodinom i on će vas uzvisiti." Eliú naglašava potrebu da se posao ponizi pred Bogom i pokaje se bilo kojeg ponosa ili grijeha, a ovaj stih u Jamesu također naglašava važnost poniznosti pred Bogom.
Psalam 147:5: "Veliki je naš Gospodin i od velike moći; njegovo je razumijevanje beskonačno." Eliú naglašava mudrost i znanje Boga, a ovaj stih Psalama 147 također naglašava veličinu i beskonačnost božanskog razumijevanja.
Izreke 16:19: "Bolje je biti skromno s krotki nego dijeliti plijen s vrhunskim." Eliú naglašava potrebu za poniznošću i pokornošću Bogu, a ovaj stih u poslovicama također naglašava važnost poniznosti općenito, za razliku od ponosa vrhunskog.
Chapters: