Found 142 Results for: Jeruzalema

  • U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. (Druga knjiga o kraljevima 24, 10)

  • Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. (Druga knjiga o kraljevima 24, 15)

  • Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 4)

  • Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva? (Druga knjiga Ljetopisa 24, 6)

  • Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 1)

  • Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. (Druga knjiga Ljetopisa 26, 3)

  • Kralj Kir iznese posuðe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijaše odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. (Knjiga Ezrina 1, 7)

  • Za Kserksova kraljevanja, na poèetku njegove vladavine, sastaviše tužbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema. (Knjiga Ezrina 4, 6)

  • I za vremena Artakserksova pisali su Bišlam, Mitredat, Tabel i ostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu. Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom. (Knjiga Ezrina 4, 7)

  • Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Šimšaj napisali kralju Artakserksu slijedeæe pismo protiv Jeruzalema - (Knjiga Ezrina 4, 8)

  • Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrðave, jer je ovaj bio èovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. (Knjiga Nehemijina 7, 2)

  • I skupiše se pjevaèi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, (Knjiga Nehemijina 12, 28)


“A ingenuidade e’ uma virtude, mas apenas ate certo ponto; ela deve sempre ser acompanhada da prudência. A astúcia e a safadeza, por outro lado, são diabólicas e podem causar muito mal.” São Padre Pio de Pietrelcina