Djela apostolska, 16

27. Tamnièar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnièka vrata otvorena, trgnu maè i samo što se ne ubi misleæi da su uznici pobjegli.

Versos relacionados con Djela apostolska, 16:

Poglavlje 16. djela apostola izvještava o misionarskom putovanju Pavla i Silasa u regiji Makedonije. Oni propovijedaju evanđelje u Philippiju, gdje se suočavaju s protivljenjem i uhićeni su, ali potres ih oslobađa i vode zatvorenika i njegove obitelji da vjeruju u Isusa. Zatim putuju u Solunu, gdje se još jednom suočavaju s progonom, a zatim u Bereia, gdje su dobro primljeni. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Djela 16:

Filipljanima 1:6: "Potpuno sam siguran da će onaj koji je započeo dobro djelo u vama dovršiti ga sve dok Krist Isus." Ovaj stih naglašava ideju upornosti i povjerenja u Božji rad, čak i usred poteškoća, što je dokazano u iskustvu Pavla i Silasa u Philippiju.

1. Solunjanima 2:2: "Suprotno onome što znaju, nakon što smo pretrpjeli i bili ogorčeni u Philippiju, kao što znamo, imali smo hrabrosti u svom Bogu da im govorimo Evanđelje Božje usred velike opozicije." U ovom stihu, Paul se prisjeća svog iskustva u Philippiju, a čak i u opoziciji, nastavili su propovijedati evanđelje.

Filipljanima 4:6-7: "Nemojte biti zabrinuti ni za što, već u svemu, za molitvu i molbu, i zahvaljujući zahvalnosti, predstavite svoje zahtjeve Bogu. I mir Božji, koji premašuje svako razumijevanje, zadržat će srce i zadržati će srce i um svog uma u Kristu Isusu. " Ovaj se stih može primijeniti na iskustvo Paula i Silasa u Philippiju, gdje su se, unatoč tome što su bili u zatvoru, predali molitvi i zahvalnosti, doživljavajući Božji mir usred nevolja.

Djela 16:31: "Odgovorili su:" Vjerujte u Gospodina Isusa i bit će spašeni, vi i oni iz vaše kuće. "" Ovaj stih sadrži središnju poruku evanđelja koju su Pavao i Silas propovijedali u svojim misionarskim putovanjima, uključujući, uključujući i Njegov prolazak kroz Philippi i Solun.

1. Solunjanima 1:6: "Primili ste Riječ s radošću Duha Svetoga, unatoč mnogo nevolje." Ovaj stih naglašava radost koju su novi pretvaranje u Solunu doživjeli, usprkos progonu i nevolji s kojima su se suočili, nešto što su Paul i Silas sigurno podijelili.