Druga knjiga o kraljevima, 24

14. Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoðe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuæa prognanika, sa svim kovaèima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje.

Versos relacionados con Druga knjiga o kraljevima, 24:

Poglavlje 24 od 2 kraljeva izvještava o padu Juda prije Babilona, ​​uključujući invaziju na kralja Nabukodonozora, opsadu Jeruzalema i progonstvo kralja Joaquima i veći dio naroda Jude. Da biste pronašli pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju, pregledao je cijelu Bibliju i odabrano:

Jeremija 25:9: "Evo, poslat ću i uzeti sve obitelji na sjeveru, kaže Gospod, i Nabukodonozor, kralj Babilona, ​​moj sluga, i dovesti ih protiv ove zemlje i protiv njihovih stanovnika i protiv svih ovih naroda Oko, i potpuno ću ih uništiti i učiniti ih prigovorom užasa i zvižduka, upropastili vječne. " Ovaj stih predviđa pad Jeruzalema i invaziju na Babilon, pokazujući Božju vjernost da ispuni svoja obećanja.

Jeremija 21:7: "Nakon ovoga, kaže Gospod, pružit ću Zedekiju, kralja Jude, i njegove sluge, ljude, i one koji ostaju u kugi, maču i gladi, u ruci Nabukodonozora, kralja od Babilon, u ruci svojih neprijatelja, u ruci onih koji žele izvući svoj život; i on će ih povrijediti na žicu mača, neće ih poštedjeti, niti će se to milovati, niti tresti. " Ovaj stih ukazuje na kaznu koja bi Judiju bila izrečena zbog njegove nevjere, uključujući progonstvo i smrt mnogih njegovih stanovnika.

Lamentacije 1:3: "Juda je otišao u zarobljeništvo zbog nevolje i velike služenja; prebiva između naroda, on ne nađe odmor; svi njegovi progonitelji dosežu ga među njegovim tjeskobom." Ovaj stih opisuje Judinu situaciju nakon progonstva, živeći poput raspršene i potlačene nacije među ostalim državama.

Ezekiel 17:12: "Recite, dakle, u buntovnu kuću, zar ne znate što te stvari znače? Recite nam: Evo Babilonskog kralja u Jeruzalem i uzeo kralja i prinčeve i odveo ih u Babilon." Ovaj se stih odnosi na progonstvo Joaquima i knezove Judeja do Babilona, ​​naglašavajući Božju pravednost kako bi kaznio nevjeru naroda.

Psalam 137:1: "Pored Babilonskih rijeka, smjestimo se tamo i plačemo, kad se sjećamo Siona." Ovaj stih opisuje tugu i čežnju za narodom Jude po mjestu koje je oduzeto od njih i potreba da se pamti Boga i njegov savez čak i usred nevolja.