1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"
2 Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3 Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
4 Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti!
5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo."
6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
7 Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe.
8 Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu.
9 Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu.
10 On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
11 Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
12 Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
13 Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14 Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog!
15 Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu."
16 A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom."
17 A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18 Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem.
19 U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti."
20 Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
21 I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu.
22 Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"
23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet.
24 Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Versículos relacionados com Knjiga Postanka, 3:
Postanak 3 je treće poglavlje Biblije i opisuje pad čovjeka u grijehu. Izvješćuje kako je zmija pokušala pojesti zabranjeni plod stabla spoznaje dobra i zla, kako je Eva dala Adamu da jede, dok se Bog suočio s bračnim parom o grijehu i izgovarao prokletstvo nad zmijom, ženom i muškarcem i kako Bog je protjerao muškarca i ženu iz rajskog vrta. Slijedi pet biblijskih stihova koji se odnose na teme obrađene u Postanku 3:
Rimljanima 5,12: "Stoga je, baš kao što je jedan čovjek ušao u grijeh u svijetu i grijehom smrti, tako je smrt prešla svim ljudima, za sve sagriješene." Ovaj stih odnosi se na pad čovjeka u grijehu i naglašava kako su grijeh i smrt ušli u svijet kroz Adama, kako je opisano u Postanku 3.
1. Ivan 2,16: "Za sve što je u svijetu, požuda tijela, požuda očiju i ponos života, ne odvija s ocem, već odlazi iz svijeta." Ovaj se stih odnosi na iskušenje Eve zmijom, koje je uključivalo požudu mesa i požudu očiju, kako je opisano u Postanku 3.
Otkrivenje 12:9: "A veliki zmaj bio je istaložen, drevna zmija, koja se naziva Đavo i sotona, koja zavara cijeli svijet; bila je užurbana na zemlji, a njegovi su anđeli bačeni s njim." Ovaj se stih odnosi na zmiju koja je pokušala pojesti zabranjeni plod stabla spoznaje dobra i zla, kao što je opisano u Postanku 3.
Galaćanima 3:13: "Krist nas je spasio od prokletstva zakona, čineći sebe za nas; jer je napisano, prokleo je sve koji visi na drvetu." Ovaj se stih odnosi na Božje prokleto prokletstvo nad muškarcem i ženom nakon pada, kako je opisano u Postanku 3, i ističe kako nas je Krist spasio od ovog prokletstva postajući za nas prokletstvo.
Otkrivenje 22:14: "Blago onima koji peru odjeću u krvi janjetine, da oni imaju pravo na stablo života i mogu ući u grad kroz vrata." Ovaj se stih odnosi na protjerivanje muškarca i žene iz rajskog vrta, kako je opisano u Postanku 3, i ističe kako možemo imati pristup drvetu života kroz Isusovo otkupljenje.
Capítulos: