1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugaðamo.
2 Svaki od nas neka ugaða bližnjemu na dobro, na izgraðivanje.
3 Ta ni Krist nije sebi ugaðao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
4 Uistinu, što je nekoæ napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.
5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da meðusobno budete složni po Kristu Isusu
6 te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.
7 Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.
8 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obeæanja dana ocima,
9 a pogani da za milosrðe proslave Boga, kao što je pisano: Zato æu te slaviti meðu pucima i psalam pjevati tvome imenu.
10 I još veli: Klièite, puci, s njegovim narodom.
11 I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!
12 Izaija opet veli: Pojavit æe se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.
13 A Bog nade napunio vas svakom radošæu i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.
14 Ja sam, braæo moja, uvjeren: vi ste i sami puni èestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.
15 Ipak vam djelomièno smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -
16 da budem bogoslužnik Krista Isusa meðu poganima, sveæenik evanðelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posveæen Duhom Svetim.
17 Imam se dakle èime dièiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje.
18 /
19 Jer ne bih se usudio govoriti o neèemu što Krist rijeèju i djelom, snagom znamenja i èudesa, snagom Duha nije po meni uèinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanðelje Kristovo,
20 i to tako da sam se trsio navješæivati evanðelje ne gdje se veæ spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -
21 nego, kako je pisano: Vidjet æe ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu èuli.
22 Time sam ponajèešæe i bio sprijeèen doæi k vama.
23 Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima veæ mnogo godina, doæi k vama
24 kad poðem u Španjolsku. Nadam se doista da æu vas na proputovanju posjetiti i da æete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama.
25 Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima.
26 Makedonija i Ahaja odluèiše oèitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu.
27 Da, odluèiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti.
28 Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapeèaæen uruèim - uputit æu se u Španjolsku i usput k vama.
29 A kada doðem k vama, doæi æu, znam, s puninom blagoslova Kristova.
30 Ali zaklinjem vas, braæo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,
31 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoæ Jeruzalemu bude po volji svetima
32 te s Božjom voljom radosno doðem k vama i s vama zajedno odahnem.
33 Bog mira sa svima vama! Amen.
Versículos relacionados com Poslanica Rimljanima, 15:
Poglavlje 15. Rimljana bavi se uglavnom važnosti jedinstva i kršćanske ljubavi među braćom, a također i o Pavlovoj misiji da evanđelje dovede poganima. Sljedeći su stihovi povezani s tim temama:
1. Korinćanima 1:10: "Molim se, braćo, po imenu Gospodina našeg Isusa Krista, da govorite svejedno i da među vama nema podjela; prvo biti ujedinjeni u istoj misao i isto mišljenje. " Ovaj stih naglašava važnost jedinstva među kršćanima, nešto naglašeno u 15. poglavlju Rimljana.
Efežanima 4:3: "Nastojno se trudi za očuvanje jedinstva Duha u vezi mira." Opet je naglašena jedinica, pokazujući važnost rada na održavanju mira i jedinstva.
Ivan 13:34-35: "Nova zapovijed koju vam dajem, neka se volite; kao što sam te volio, i vi se volite." Isus uči kršćansku ljubav kao svjedok svijeta, nešto što Pavao naglašava u Rimljanima 15. poglavlje.
2. Korinćanima 5:18-19: "Ali sve dolazi od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Krista i dao nam službu pomirenja; jer je Bog u Kristu pomirio svijet, a ne nametanje svojih prijestupa ljudima. nas s riječju pomirenja. " Pomirenje kroz Krista središnja je tema Evanđelja, a Pavao ga spominje u Rimljanima 15:16.
1. Solunjanima 1:8-9: "Jer, počevši od vas, Riječ Gospodnja nije bila samo u Makedoniji i Acaiji, već i svugdje vaša vjera Bogu postala poznata, tako da nemamo potrebe ništa reći." Kao što Pavao ističe svoju misiju da evanđelje dovede poganima u Rimljanima 15, ovdje vidimo difuziju poruke od strane Solunaca.
Capítulos: