1 Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:
2 "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se èovjekom!
3 Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;
4 da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'
5 I sam znaš što mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim.
6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u Podzemlju.
7 A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.
8 Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te pogubiti maèem.'
9 Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si èovjek razborit, i veæ æeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."
10 I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.
11 David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uèvrsti.
13 Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je."
14 I nastavi: "Imam ti nešto reæi." Ona reèe: "Govori."
15 Tada æe on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.
16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori."
17 A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!"
18 A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi."
19 Kada dakle uðe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.
20 Tada mu reèe: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neæu odbiti."
21 Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu."
22 Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"
23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!
24 Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: još danas æe Adonija umrijeti."
25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.
26 Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."
27 I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.
28 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuèio Abšalomu - on uteèe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.
29 I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"
30 Benaja ode u Šator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziði!" On odgovori: "Neæu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio."
31 Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako æeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.
32 Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.
33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir."
34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.
35 Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka.
36 Salomon pozva Šimeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.
37 Onoga dana kad iziðeš i prijeðeš potok Kidron, znaj dobro da æeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."
38 Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako æe uèiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.
39 Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu."
40 Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.
41 I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."
42 Kralj pozva Šimeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da æeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam èuo.'
43 Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"
44 Još reèe kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si uèinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa obori na tvoju glavu.
45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti èvrsto pred Jahvom dovijeka."
46 I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
Versículos relacionados com Prva knjiga o kraljevima, 2:
Poglavlje 2 od 1 Kings bavi se smrću kralja Davida i sukcesijom prijestolja Salomona, njegovog sina. U ovom poglavlju David daje Salomonovu upute o tome kako se mora ponašati kao kralj, a također naređuje da se neki od njegovih neprijatelja kažnjavaju. Slijedi pet biblijskih stihova povezanih s temama koje su upućene u 1 kraljevima 2.
Psalam 72:1: "O Bože, dajte kralju svoje prosudbe i svoju pravednost sinu kralju." Ovaj psalam govori o pravdi koju kraljevi moraju provoditi i kako oni moraju upravljati kapitalom. To je relevantno za poglavlje 2 od 1 kraljeva, gdje David upućuje Salomona da vlada s pravdom i kažnjava one koji zaslužuju da budu kažnjeni.
Izreke 20:28: "Milosrđe i istina drže kralja, a milosrđe održava svoje prijestolje." Ova poslovica govori o tome kako su milosrđe i istina važni kralju da održava moć i poštovanje ljudi. To je povezano s poglavljem 2 od 1 kraljeva, gdje David upućuje Salomona da bude milosrdan svojim saveznicima i vjernim slugama.
Propovjednik 8:2: "Zadržite kraljevu zapovijed, a to zbog Božje zakletve." Ovaj stih govori o važnosti pokoravanja kralja, koju je Bog stavio na vlast. To se odnosi na poglavlje 2 od 1 kraljeva, gdje je Solomona na prijestolje postavio njegov otac David, a naređeno je da vlada mudrošću i pravdom.
Izaija 11:3: I oduševit će se u strahu od Gospodina; i neće suditi prema pogledu njegovih očiju, niti ga ukori prema ušima. " Ovaj stih govori o važnosti vođe koji mudro sudi i pravdu, a ne da se oslanja samo na njegovu viziju i saslušanje. To se odnosi na poglavlje 2 od 1 kraljeva, gdje David upućuje Salomona da bude mudar u svojim odlukama i da vlada s pravdom.
Matej 6:33: "Ali prvo tražite Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, i sve će vam te stvari biti dodane." Ovaj stih govori o važnosti postavljanja Boga prvo i traženja njegove pravednosti, a ne traženja vlastitih želja. To se odnosi na poglavlje 2 od 1 kraljeva, gdje je Salomon upućen da se pokorava Božjim zapovijedima i da vlada pravednošću.
Capítulos: