Fundar 336 Resultados para: Bet

  • Tada se skupiše svi šekemski graðani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. (Knjiga o sucima 9, 6)

  • Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sažeže graðane Šekema i Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!" (Knjiga o sucima 9, 20)

  • Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema. (Knjiga o sucima 12, 8)

  • Zatim umrije Ibsan i pokopaše ga u Betlehemu. (Knjiga o sucima 12, 10)

  • Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. (Knjiga o sucima 17, 7)

  • Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe. (Knjiga o sucima 17, 8)

  • Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." (Knjiga o sucima 17, 9)

  • Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. (Knjiga o sucima 18, 28)

  • U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki èovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ženu iz Judina Betlehema. (Knjiga o sucima 19, 1)

  • Rasrdivši se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca. (Knjiga o sucima 19, 2)

  • A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuæu. (Knjiga o sucima 19, 18)

  • I sinovi Izraelovi, ustavši, poðoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi." (Knjiga o sucima 20, 18)


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina